Stručnjaci za dečji razvoj ustanovili su da dečije igre na otvorenom sve više izumiru. Nekada omiljene dečije igre u prirodi zamenili su računari, telefoni i društvene mreže, zbog čega deca gube važne alate za učenje i kognitivni razvoj. Sve je manje mališana koji su dovoljno fizički aktivni i koji kroz igru uče da pobeđuju i gube, rešavaju probleme, sklapaju poznanstva i bore se protiv dosade, samo uz pomoć svoje mašte i snalažljivosti. Užurbani tempo života doprineo je da zaboravimo koliko je ova životna škola dragocena, pa sve češće ne znamo kako da dete podstaknemo da se odvoji od crtaća i igrica i bude fizički aktivno.
Kako bi vam dali ideju na koji način deca mogu da budu fizički aktivna na otvorenom, podsećamo vas na dečije igre koje smo svi voleli.
Lastiš
Nekada nije postojala devojčica koja nije igrala lastiš, a danas je ta dečija igra skoro potpuno zaboravljena. Igra lastišem zahteva preskakanje i preciznost da se pogodi ograničeni prostor, a odlična je za razgibavanje, jačanje zglobova i dobru okretnost. Lastiš može da igra najmanje tri igrača, iako se treći igrač može zameniti nekim parkovskim rekvizitom poput drveta, klupe ili bandere.
Žmurke
Žmurke su dobro poznate i današnjim mališanima. Kada se skupi dovoljno igrača za igru i kada se dogovore ko će prvi da žmuri bira se mesto na kom se žmuri. Žmuri se tako što se sa rukama preko očiju licem okrenutim ka zidu ili drvetu i broji naglas do dogovorenog broja. Ostali igrači za to vreme trče i traže mesto gde će da se sakriju. Kada završi brojanje, igrač koji žmuri vikne: „Krećem!“ otvara oči i kreće da traži ostale igrače. Kada ugleda nekog sakrivenog, vikne koga je i gde video, i kreće da trči ka mestu na kom je brojao kako bi dodirnuo rukom to mesto i „zapljunuo“ pronađenog, rečima, npr. „Pu za Nikolu!“. Ako Nikola stigne prvi do tog mesta, on zapljune sebe i tako se spase. Ukoliko igrač koji je žmurio zapljune sve igrače osim poslednjeg, taj poslednji igrač ima šansu da spasi celo društvo, ukoliko uspe da se prišunja mestu žmurenja i uzvikne: „Pu, spas za sve nas!“. U tom slučaju „nadigrani žmurač“ ponovo mora da žmuri.
Školice
Školice je sjajna igra koju mogu igrati jedan ili više igrača i ne zahteva posebnu pripremu. Dovoljno je na betonu, kredom nacrtati kvadrate prema dobro poznatom rasporedu i u njih upisati brojeve. Kada se završi sa crtanjem svaki igrač odabira, kamen ili neki teži predmet kako bi mogao sa startnog mesta da ubacuje isti predmet u kvadrate. Ukoliko igrač ubaci predmet u kvadrat skakutanje na jednoj nozi može da počne do kvadrata sa ubačenim predmetom. Nakon što igrač uskoči u kvadrat, potrebno je da uzme ubačeni predmet i da se vrati istom putanjom skačući na jednoj nozi. Važno je naglasiti da dok skakuće igrač ne sme da nagazi ivice kvadrata niti da se osloni na drugu nogu ili ruku prilikom uzimanja predmeta.
Pobednik je onaj koji uspe da ubaci i odskakuće od 1. do poslednjeg broja i unazad poštujući sva pravila. Ovo je sjajna igra za razvoj motorike kod dece.
Igra šuge
Na početku igre se određuje „šuga“ ili „šugica“, a zadatak te osobe u igri je da juri ostale igrače dok nekog ne uspe da dodirne. Tada taj igrač postaje „zaražen“ šugom i od njega svi počnu da beže, uključujući i prethodnu „šugicu“. Igra traje sve dok se igrači ne umor ili im igra ne dosadi. Ova igra je odlična za razvijanje orijentacije u prostoru, koordinaciju pokreta i zagrevanje svih mišića, pa se često koristi kao „zagrevanje“ na sportskim dečijim treninzima.
Šarena jaja
Za ovu igru je potrebno je četiri učesnika. Jedan igrač je „đavo“, drugi prodavac, a ostala deca su šarena jaja. Igrači koji su odabrani da budu „jaja“ se pre početka svakog kruga međusobno dogovaraju ko će biti koje boje, npr. plave, crvene, žute, zlatne… Po odabiru boje se raspoređuju i čuče, imitirajući jaja u korpi. Nakon priprema, đavo dolazi da kupi jaja. Sledi poznati dijalog:
Đavo: „Kuc, kuc!“
Prodavac: „Ko je?“
Đavo: „Đavo s neba!“
Prodavac: „Šta vam treba?“
Đavo: „Jedno jaje!“
Prodavac: „Koje boje?“
Đavo: (pogađa) „Žute?“
Ukoliko đavo ne pogodi boju, pogađa ponovo. Ako među decom postoji žuto jaje, ono odmah ustaje i beži. Kad ga đavo uhvati, onda uhvaćeni igrač postaje đavo u narednom krugu.
Konopac za preskakanje
Konopac za preskakanje može poslužiti za igru na mnogo načina, solo ili u društvu. Kada dete preskače konopac potrebno je da podesiti njegovu dužinu. Idealno je da kada dete stane na sredinu konopca tako da ručke može da podigne do pazuha. Ukoliko je konopac predugačak, može ga obmotati oko šake, ili ga možete skratiti. Konopac može da se preskače trčeći, skačući, sa obe noge zajedno ili naizmenično, unapred, unazad, krećući se ili u mestu…Preskakanje u društvu podrazumeva da dvoje drže konopac i okreću ga u velikim krugovima, dok treći igrač stoji između njih i preskače konopac.
Frizbi
Frizbi je jedna od dečijih igara koja zahteva dosta kretanja, pa je odlična za razmrdavanje mališana. Poželjno je da se igra u prirodi na mekoj podlozi kako bi dete moglo slobodno da se baca i hvata frizbi kako ne bi pao na zemlju. Frizbi se prilikom bacanja drži sa palcem ruke na gornjem delu diska, dok su ostali prsti na donjem delu. Ruka se savija u laktu, u nivou ramena, nakon čega se frizbi baca drugom igraču.
Hula-hop
Nekada je hula-hop bio pravi hit među decom, ali danas je gotovo nemoguće pronaći devojčicu koja ume da ga vrti oko struka, ruke ili noge. Iako tehnika vrtenja hula-hopa nije zahtevna, teško je naučiti je ako nemate nekoga ko će vam pokazati i motivisati vas da probate. Hula-hop može da se vrti na kukovima, struku ili malo iznad, a može i naizmenično da se spušta i prebacuje. Najspretnija deca su manje obručeve znala da vrte čak i oko noge, a posebno su bile popularne devojčice koje su hula-hop mogle da vrte oko vrata.

Ko voli, ko voli…?
Preskakanje lastiša može biti zanimljivo i dečacima i devojčicama, a najzanimljivije je kada učestvuje puno dece. Lastiš se raširi tako da svi igrači stanu unutar njega. Jedan od igrača pita: „Ko voli, ko voli… čokoladu?“ Ukoliko svi vole čokoladu, svi igrači ostaju u lastišu. Ukoliko je u pitanju nešto što niko ne voli, svi brzo iskaču iz lastiša, a gubitnik je onaj ko ostane poslednji upetljan u lastišu.
Ćorave bake
Ćorave bake je igra koja je idealna za otvoren prostor, ali je poželjno da prostor bude što ravniji i bez prepreka. Potreban je veći broj igrača i marama. Igraču koji je „ćorava baka“ ostali igrači vežu maramu preko očiju tako da ništa ne vidi i lagano ga zavrte oko sopstvene ose, tako da izgubi osećaj za orjentaciju u prostoru. Nakon toga ga puštaju i izmiču se, dok „baka“ počinje da tumara okolo ispruženih ruku, pokušavajući da napipa i uhvati nekog od igrača. Da bi igra bila uzbudljivija, ostali igrači ne smeju pobeći daleko od ćorave bake, čekajući da slučajno nabasa na njih, već joj se sve vreme približavaju i izazivaju je dozivajući je, gurkajući, vukući za maramu i bežeći kada se okrene prema njima. Onda kada „baka“ uhvati nekog od igrača, treba da pogodi koga drži, bez skidanja poveza sa očiju. Ona ima pravo da opipa uhvaćenog, zagolica ga ne bi li mu prepoznala glas, a ako ne uspe da ga prepozna, mora da ga pusti i nastavi da lovi dalje. Ukoliko pogodi koga je uhvatila, uhvaćeni igrač postaje nova „ćorava baka“.
Arjačkinje barjačkinje
Za ovu igru potreban je veći broj igrača koji se deli u dve jednake grupe. Igrači svake grupe treba da se uhvate za ruke i stanu tačno naspram druge ekipe, na rastojanju od desetak metara. Tada jedan tim viče naglas: „Arjačkinje, barjačkinje, koga ćete?“, dok protivnički tim odgovara tako što birai i izgovara ime jednog od igrača iz suprotnog tima sa druge strane. Tada se prozvani zatrči iz sve snage, sa ciljem da probije protivničku liniju. Ukoliko protrči i probije lanac igrača, tada bira jednog od igrača protivničkog tima i vodi ga sa sobom u svoj tim. Ukoliko ga spreče da probije lanac, igrač ostaje u drugom timu. Pobeđuje onaj tim koji sakupi sve igrače iz protivničke ekipe.
Nadamo se da smo vas bar na trenutak vratili u detinjstvo i podsetili na igre koje će i vaša deca igrati sa vama. Igre na otvorenom su odličan način da se unapredi fizička aktivnost i spreči pojava gojaznosti koja je sve prisutnija kod dece.